NEPOČIM ČOVEK
Čoveka taman ko da i nema. Čovek koji se troši, kruni, bledi, nestaje.
U entropiji kao meri neuređenosti sistema. Наставите читати NEPOČIM ČOVEK
Dajte mi par reči, napisaću vam ceo svet!
Čoveka taman ko da i nema. Čovek koji se troši, kruni, bledi, nestaje.
U entropiji kao meri neuređenosti sistema. Наставите читати NEPOČIM ČOVEK
Sunce je izlazilo brzo, bojilo nebo u roze i narandžasto. Nekako nenadano bio je dan, šaren, kao da pola oguljen lak na noktima. Već u zaletu, vruć Наставите читати A tamo…